Franšiza je način poslovanja koji pruža mogućnosti dobrih poslovnih rezultata i za davatelja i za primatelja franšize. Postojećim poslovnim subjektima kao primateljima franšize, franšiza pruža mogućnost jačanja poslovanja i povećanja zarade dok za novonastale poslovne subjekte pruža manje riskantan oblik pokretanja poslovanja.

Kupnjom franšize dobiva se uhodano poslovanje po principu ključ u ruke. Davatelj franšize daje pravo korištenja svog brenda i provjerenog sustava poslovanja, a primatelj franšize obvezuje se platiti franšiznu pristojbu (fiksni iznos koji se plaća za ulazak u poslovanje) i tantijeme (postotak od ukupnog prometa).

Što je franšizni ugovor?

U trenutku kada se poduzetnici kao primatelji franšize odluče pridružiti zaštićenoj marki, potpisuju ugovor o franšizi s direktorom zaštićene marke kao davateljem franšize.

Radi se o ugovoru između vlasnika ili davatelja franšize – direktora zaštićene marke, koji ustupa korisniku ili primatelju franšize – poduzetniku, u zamjenu za izravnu ili posrednu financijsku naknadu, pravo iskorištavanja franšize u svrhu prodaje određenih vrsta roba i/ili usluga.

Ugovor o franšizi obično se sklapa za razdoblje od 10 do 20 godina.

Najveći broj ugovora o franšizi omogućava davateljima franšize pravo kontrole poslovnih rezultata i to uvidom u poslovne knjige primatelja franšize. Primatelji franšize obično nemaju pravo (bez plaćanja naknade štete) raskinuti ugovor prije ugovorenog roka. Davatelji franšize uobičajeno zadržavaju pravo raskida ugovora o franšizi uz postojanje razloga kao što su neuspjeh u poslovanju, povrede zakonskih odredbi, stečaj, neplaćanje naknada za franšizu i dr.

Zašto primijeniti franšizni način poslovanja?

U odgovoru na pitanje da li primijeniti franšizni način poslovanja ili samostalno voditi poslovanje, treba voditi računa o nizu čimbenika, od kojih su neki, prema analizi www-franchising.com, slijedeći:

1)    Prepoznatljivost marke – poslujući pod franšizom zagarantirana je prepoznatljivost marke na globalnoj razini, a kupci znaju da mogu očekivati istu razinu usluga ili kvalitetu proizvoda bilo gdje u svijetu, dok kod vlastitog poslovanja, vlasnici moraju izgraditi iz početka svoju marku i privući nove kupce svojih proizvoda ili usluga.

2)    Kontrola i autonomija poslovanja – pri pokretanju vlastitog poslovanja, vlasnik je u potpunoj kontroli nad svojim poslovanjem, dok kod franšiznog poslovanja, primatelj franšize se potpisom ugovora obvezuje da će se pridržavati striktnih pravila i propisa davatelja franšize.

3)    Oprema i zalihe – pri pokretanju vlastitog poslovanja, poduzetnik mora istražiti koju opremu nabaviti, s kojim dobavljačima surađivati, kolike zalihe materijala i u koje vrijeme pripremiti, dok kod franšiza, te su informacije uglavnom dobivene od strane davatelja franšize.

4)    Ekonomija razmjera – kod poslovanja pod franšizom davatelj franšize može pregovarati s dobavljačima u ime svih primatelja franšize kako bi postigao bolju cijenu prilikom nabave određenih materijala ili opreme, dok kod vlastitog upravljanja poduzetnik sam dogovara cijene s dobavljačima.

5)    Financiranje – pokretanje vlastitog poslovanja može iziskivati i manje troškove od kupnje franšize, ali većina novih poslovnih projekata zahtijeva početni kapital koji je potreban i kod samostalnog poslovanja i kod poslovanja pod franšizom, uz često prisutnu okolnost da davatelj franšize i njegova marka često imaju utjecaj na kreditora kod kojih se primatelji franšiza zadužuju za pokretanje poslovanja pod povoljnijim uvjetima nego poduzetnik koji sam pokreće vlastiti posao.

6)    Marketing – u poslovanju pod franšizom u većini slučajeva je davatelj franšize zadužen za marketing i oglašavanja, ali za to svi primatelji franšiza plaćaju naknadu, dok je kod samostalnog poslovanja vlasnik sam zadužen za marketing, pri čemu sam određuje budžet za tu namjenu.

7)    Povrat uloženog – pri pokretanju vlastitog i novog poslovanja, potrebno je vremena kako bi se privukli kupci i izgradila marka i imidž poslovanja, dok su kod franšiznog poslovanja kupci već upoznati s proizvodom ili uslugom, znaju što treba očekivati, postoje već „lojalni“ kupci tog proizvoda i samim time dolazi do bržeg priljeva novca.

8)    Kultura suradnje – kod vlastitog upravljanja poduzetnik ne ovisi direktno o nikome, ima vlastitu slobodu, nema partnera koji će mu govoriti što, kako i kada napraviti dok kod franšiznog poslovanja davatelji i primatelj franšize su partneri i to najčešće na razdoblje dulje od 10 godina, i da bi takav poslovni sistem uspio, davatelji i primatelji franšize moraju imati slična očekivanja, namjere i planove te konstantno surađivati.

Kakva je situacija s franšiznim načinom poslovanja u Republici Hrvatskoj?

U RH je prisutno oko 200 franšiznih marki s oko 1000 prodajnih mjesta, koje prati zaposlenost 17.000 radnika. U zemljama EU ima više od 12.600 franšiznih brendova koji kreiraju više od 3 milijuna radnih mjesta. Vrijednost cjelokupne franšizne industrije u Europi je 350 milijardi eura.

Glavnina franšiza u ponudi na hrvatskom tržištu odnosi se na poslove za koje je potrebno od 10.000 do 50.000 eura početnog kapitala. Uz kupnju franšize, u startu je potrebno osigurati sredstva za najam i opremanje prostora te obrtni kapital za pokretanje posla.

Primjeri franšiza u svijetu i Hrvatskoj

Primjeri nekih hrvatskih franšiza koje su uspješne na inozemnim tržištima su: Galeb, Surf’n’Fries, Bio&bio i Mlinar, Muzej iluzija, Place2Go, CarWiz, Direct Booker i dr,

Primjeri samo nekih s liste Top 500 franšiza u svijetu su: McDonald’s, KFC, Burger King, 7-eleven, Avis, Pizza Hut, Subway, Re/max, Fornetti, InterContinental Hotels and Resorts, Choice Hotels, Hilton Hotels & Resorts,  Hertz, Benetton Group, Swatch, Levi’s Store, Swarovski, Mango, Calzedonia, Intimissimi, Ibis Hotels, Esprit, OBI, Berlitz, Furla, Stefanel, UPIM, IKEA, Jacadi i dr.

Zaključak

Iz svih navedenih podataka se može vidjeti da franšizno poslovanje predstavlja način poslovanja koji pruža dobre poslovne rezultate i davatelju i primatelju franšize. Postojećim poslovnim subjektima kao primateljima franšize, franšiza pruža mogućnost jačanja poslovanja i povećanja zarade dok za nove poslovne subjekte pruža manje riskantan oblik investiranja i pokretanja poslovanja.

Franšiza je model poslovanja koji se može koristiti u različitim gospodarskim djelatnostima, od maloprodaje do profesionalnih usluga i proizvodnje.

Za hrvatsko tržište franšize su posebno važne jer sustavi koji posluju kroz franšizu brže prevladavaju ekonomske krize i  snažnije izlaze iz recesije te stvaraju dominantan broj radnih mjesta u odnosu na ostale poslovne sustave.

Iako manje prisutan nego u nekim drugim gospodarski razvijenim državama, potencijal razvoja franšiznog poslovanja u RH je izuzetno velik te se očekuje značajan i ubrzan rast.

Autor: Petar Petrić, odvjetnik, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., [email protected], www.petric-kajic.hr