Što je zastara

Opće je pravilo obveznog prava da se preuzete obveze moraju izvršiti.

Međutim, zakonskim odredbama o zastari utvrđeno je da zastarom prestaje vjerovnikovo pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Dužnik se na zastaru mora pozvati, jer sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Dakle obveza dužnika ne prestaje ali prestaje mogućnost naplate tražbine prisilnim putem ako se dužnik pozove na zastaru.

Nastupanje zastare ne sprječava dužnika da dobrovoljno ispuni zastarjelu obvezu. U slučaju da dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

Zastara u biti predstavlja određenu sankciju nemarnom vjerovniku jer se nije poslužio pravnim sredstvom predviđenim pravom, a to je u pravilu tužba i prijedlog za ovrhu.

Vrijeme potrebno za zastaru

Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tražbine (dugovi) zastarijevaju za pet godina (opći rok zastare) ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (posebni rokovi zastare).

ZOO-om je propisan posebni rok zastare za povremene tražbine. Stoga tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi:

• o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata
• o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja

zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Za tražbinu zajedničke pričuve primjenjuje se trogodišnji rok zastare propisan za zastaru povremenih tražbina, kao i za zakupnine i najamnine.

Kod naknade štete propisani su subjektivni i objektivni rok. Subjektivni iznosi tri godine otkako je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je to učinila, a pet godina otkako je šteta nastala.

Za pojedine tražbine, koje su taksativno propisane ZOO-om, propisan je posebni jednogodišnji rok zastare.

Za jednu godinu zastarijevaju:

1. tražbina naknade za:
   • isporučenu električnu energiju
   • isporučenu toplinsku energiju
   • plin
   • vodu
   • za dimnjačarske usluge
   • za održavanje čistoće

kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva

2. tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika
3. tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima
4. tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena

Tražbina zastarijeva nakon 10 godina nakon što je ona utvrđena: 

• pravomoćnom sudskom odlukom ili
• odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili
• nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom

Kada počinje teći zastara

Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno prvog dana od dospijeća tražbine:

• na primjer, ako račun za isporučeni plin dospijeva na plaćanje 10 siječnja 2024., tada zastara počinje teći 11. siječnja 2024.

Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno kada istekne posljednji dan tog vremenskog razdoblja. Prethodno navedeno vrijeme u kojem vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze, predstavlja rok zastare.

Tako kod naknade štete, subjektivni rok počinje teći tri godine od trenutka kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila a objektivni rok od pet godina počinje teći od kada je šteta nastala.

Kada se zastara prekida

Zastara se prekida:

• podnošenjem tužbe
• podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku
• svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom

radi

• utvrđivanja
• osiguranja 
• ostvarenja tražbine

Zastara se prekida i kada dužnik prizna dug, bilo izravnim priznanjem vjerovniku, bilo na posredan (konkludentan) način kao što je:

• davanje otplate
• plaćanje kamata 
• davanje osiguranja

Vezano za navedeno, vjerovnici ponekad čekaju svoje dužnike i ne pokreću postupke naplate, već im šalju opomene i dopise kojima traže ispunjenje obveze. Ovakva postupanja vjerovnika nisu pogrešna, ali pravno gledano nemaju neki relevantan pravni značaj u odnosu na zastaru budući da nemaju ovršni karakter niti prekidaju tijek zastare.

Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pisano ili usmeno pozove dužnika da ispuni svoju obvezu, već je potrebna ili izričita izjava dužnika kojom priznaje dug ili konkludentno ponašanje dužnika iz kojeg se posredno može zaključiti da priznaje dug.

Nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Npr. u slučaju da je račun vjerovnika po isporučenoj robi dospio 15. 10. 2023., zastara će nastupiti 15. 10. 2026. Ako dužnik nakon primitka opomene prizna dug 20. 12. 2024., tada je tim činom prekinuta zastara i ista počinje ponovno teći. U tom slučaju će zastara nastupiti tek 20. 12. 2027.

Smatra se da prekid kao da nije ni nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Također se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen.

Zastara potraživanja iz ugovora o prometu roba i usluga

Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Da bi došlo do primjene ovog trogodišnjeg zastarnog roka u konkretnom slučaju se mora raditi o međusobnim tražbinama i to iz ugovora o prometu roba i usluga te tražbina naknada za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, a radi se o ugovorima koji imaju gospodarsko značenje te onima koji se odnose na pokretne stvari tj. na robu namijenjenu tržištu, neovisno o tome da li su stranke trgovci pojedinci, trgovačka društva ili obrtnici, a bitno je da u tom svojstvu međusobno sudjeluju u prometu roba i usluga.

Pod ugovorom o prometu robe i usluga podrazumijevaju se u pravilu i trgovačke usluge koje prate robni promet npr., prijevoz, špedicija, komisiona trgovina, zastupanje i sl., te takve usluge koje se mogu u širem smislu izjednačiti s prodajom robe kao što su npr. ugovor o građenju, ugovor o djelu.

Isticanje zastare

Tuženik, kao dužnik može jednostavno izjaviti pred sudom da podnosi prigovor zastare. Ovaj prigovor može biti i u pismenoj i u usmenoj formi.

Pri tome nije potrebno niti da tuženik izrijekom navodi kako se radi o radnji prigovora već je dovoljno navesti: “predlažem da se zahtjev odbije jer je nastupila zastara potraživanja“ i sl. Nakon prigovora zastare ako je prigovor osnovan, sud donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev ako je prigovor zastare osnovan, a ne rješenje kojim se odbacuje tužba.

Autor: Petar Petrić, odvjetnik, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.