Gaming industrija, odnosno industrija video igara (PC igre, mobilne igre, igre na konzolama i browser/social network igre) jedna je od najbrže rastućih industrija.

U svijetu je oko 200 milijuna gamera, a vrijednost industrije prelazi brojku od 100 milijardi dolara.

Time ova nova industrija premašuje globalnu filmsku i glazbenu industriju.

Pametni uređaji unijeli su veliku promjenu u razvoj gaminga i učinili ga omiljenom zabavom za sve, bez obzira na godine.

Glavna podjela uređaja koji podržavaju video igre su osobna računala, konzole, mobilni uređaji i tableti, te društvene mreže kao noviji oblik igranja igara.

Prema podacima za 2019. godinu na području gaminga najzastupljenije su mobilne igre s 34 posto koje su u laganom vodstvu ispred igara na konzolama s 26 posto. Slijede ih PC igre s 25 posto te igre na tabletima s 11 posto a najmanje su zastupljenije igre na društvenim mrežama, čiji udio iznosi 4 posto.

Porastu vrijednosti gaminga pridonosi veliko kinesko gamersko tržište koje se procjenjuje na 46.1 milijardi dolara. Kina je zemlja s najvećim gamerskim tržištem a slijedi je SAD, pa Japan, Njemačka i Velika Britanija.

Bez obzira radi li se o izdavaču video igara, programeru ili freelanceru ili davatelju licence ili nekom koji je na drugi način uključen u industriju videoigara, svatko od tih ključnih sudionika nužno mora razumjeti okruženje potrebno za razvoj igara, pravne aspekte, ugovore koje je nužno zaključiti i koji reguliraju međusobne odnose u gaming industriji, pravno okruženje koje nužno treba biti regulirano za uspješan razvoj igara i projekata za razvoj igara.

Pravno razumijevanje i znanje potrebno je od ranih faza koncepta i predprodukcije preko faze produkcije i realizacije, uključujući dokumentiranje ulaganja investitora i reguliranja licenci, intelektualnog vlasništva, i svih drugih prava i obveza svakog od sudionika koje treba ugovoriti.

Tako treba pripremiti niz ugovora i ugovornih odredbi:

• Ugovor o razvoju igara (Development Contract)
• Ugovor o ulaganju (Investment Contract)
• Ugovor o radu (Employment Contract)
• Ugovorne odredbe o povjerljivosti (Nondisclosure Agreement – NDA)
• Ugovor o distribuciji (Distribution Agreement)
• Ugovor o licenci (Licence Agreement)
• Ugovor o licenci za krajnjeg korisnika (End user Licence Agreement – EULAs)
• Uvjete pružanja usluge (Terms of Service – TOS)

Struktura sudionika industrije video igara

1. Developeri – osobe specijalizirane za rad na području razvoja sofwarea, odnosno u industriji video igara, osobe koje kreiraju video igru i sve segmente od kojih se ona sastoji – slika, zvuk, dizajn i ostale komponente koje će određena igra zahtijevati. Iako i dalje postoje mali developeri, danas poznatiji i kao „indie“ developeri koji mogu izraditi video igru te je plasirati na tržište; tržištem vladaju kompanije koje zapošljavaju velik broj developera, radnika i timova koji sudjeluju u proizvodnom procesu video igre. Tako imamo modelatore koji će izraditi modele za igru, odnosno kostur same igre, umjetnike koji će pridonijeti vizualnom izgledu same igre, dizajnere koji se brinu o doživljaju same igre. Uz navedeno, timovi inženjera kreiraju temelj video igre, odnosno oni se brinu o određenim dijelovima koji igru karakteriziraju
2. Izdavači/publisheri – sudionici koji se brinu da igra bude plasirana na tržište. Izdavači su najčešće kompanije koje rade s većim brojem developera, te istražuju tržište i potrebe potrošača kako bi izradili portfolio za igru s čim većom šansom za uspjeh. Pored navedenog, izdavači financiraju cjelokupni projekt i nastoje izraditi marketinšku kampanju
3. distributeri – na tradicionalan način i putem digitalnih distribucijskih platformi koje omogućuju da se igra preuzme u digitalnom obliku bez fizičke posjete trgovini
4. trgovci
5. kupci
6. krajnji korisnici proizvoda., poznatiji kao „igrači“ odnosno osobe koje sudjeluju u stvaranju odnosa s likovima u igri, pričom koja ide zajedno s video igrom, glazbom i samom mehanikom.

Međusobna interakcija i povezanost developera, distributera i publishera vrlo je česta i zahtjeva složeno pravno praćenje tih odnosa.

Danas se sve više susrećemo povezivanje developera i publishera.

Developere možemo podijeliti u tri kategorije: First-Party Developers, Second-Party Developers i Third-Party Developers

First Party Developers su developeri koji su u vlasništvu publishera, pa developer može koristiti naziv tvrtke, podijeljeno, ili zasebno ime.

Second-Party Developers su developeri koji nisu u vlasništvu publishera, ali su sklopili dogovor s publisherima tako da publisher može objavljivati naslove, odnosno igre koje oni izrade.

Third-Pary Developers su najpopularniji i takvi developeri zaključuju suradnju s publisherom. Tako najčešće imaju osiguran određeni budžet, ali i manju slobodu stvaranja.

Velikim developerima često publisher diktira kako će i koliko novca upotrijebiti u razvoj igre čime često igra gubi na kreativnosti, a i sam uspjeh preuzima publisher. Online distributeri olakšali su posao developerima.

Distributeri su još do prije dvadesetak godina isključivo fizički distribuirali video igre, Prije svega dva desetljeća, postojala je samo fizička distribucija, a igre su se prodavale u fizičkom obliku što je bio jedini oblik prodaje video igara bila je gotovo jedini oblik prodaje video igara. Pojavom interneta, video igre su se počele prodavati online, da bi danas taj kanal prodaje preuzeo većinu prodaje.

Publisheri su nositelji prava za igre, odnosno nakon što developeri izrade igru te isporuče publisheru, oni se brinu za marketinšku kampanju i kako će biti isporučena video igra na tržište. Oni se u današnje vrijeme također brinu da omoguće određeni fond developerima, te im daju smjernice. Osim komunikacije s developerima, oni moraju biti povezani s tržištem, pa se često kaže kako su publisheri veza između developera i potrošača.

Pravne odredbe o video igrama u Republici Hrvatskoj

Zakonom o audiovizualnim djelatnostima objavljen u NN 61/18 a stupio na snagu 19.07.2018. godine je po prvi puta uvedena kategorija videoigara. Tako je proizvodnja videoigara jasno definirana kao audiovizualna djelatnost, i svrstana je u istu audiovizualnu djelatnost kao i proizvodnja ostalih multimedijskih sadržaja, serija i filmova te pružanje audiovizualnh usluga na zahtjev kao Interneta i drugih medija.

Ovim se Zakonom uređuje definicija audiovizualnih djelatnosti i audiovizualnog djela tako da obuhvaćaju i videoigre čime je stvoren pravni okvir za daljnji razvoj jednog od najpropulzivnijih segmenata audiovizualne industrije.

Tako zakon navodi da su audiovizualna djela igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi, videoigre te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju

Uz neke beneficije, zakonodavac je za developere igara propisao i obveze. Tu je obveza isticanja kategorizacije svakog djela prije njegovog izdavanja s obzirom na dob korisnika kojima je isto namijenjeno. Zakon zabranjuje distribuciju, prodaju i iznajmljivanje videoigara maloljetnicima ako kategorija igara nije primjerena njihovoj dobi. Također, zabranjuje se i javno izlaganje i oglašavanje igara koje nisu primjerene maloljetnicima.

Svi koji se bave proizvodnjom igara moraju biti upisani u očevidnik Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), koji se vodi digitalno i čiji oblik propisati ravnatelj Centra.

Da li su potrebni savjeti pravnih stručnjaka?

Industrija video igara nastavlja se vrlo brzo razvijati. Razumljivo je da veliki igrači gaming industrije žele biti sigurni da primaju savjete pravnih stručnjaka koji poznaju industriju i na čelu su najnovijih dostignuća i trendova.

Međutim problem je što većina startupova ne smatra da im treba pravni stručnjak odnosno odvjetnik. To nažalost dovodi do neravnoteže položaja ulagača i startupova koji zbog toga unatoč odličnim idejama ne ostvaruju željene financijske rezultate.

Zbog toga upravo startupovi imaju najveću potrebu da budu upoznati sa svojim zakonskim pravima i svime što bi trebali poduzeti da ostvare uspjeh u ovoj brzorastućoj industriji. Velik igrači znaju da je pravna podrška stručnjaka koji poznaju ovo područje, nužno potrebna.

Autor: Petar Petrić, odvjetnik,