Iako statističko praćenje ekonomskih aktivnosti ne omogućuje razlikovanje obiteljskih poduzeća od drugih pravnih oblika ekonomskih djelovanja, iz istraživanja CEPOR-a – Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva proizlazi da mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj imaju značajnu ulogu u gospodarstvu Hrvatske – 68% udio u zaposlenosti i 52,1% u ukupnom prihodu^.

Neka od najuspješnijih poduzeća u Hrvatskoj u posttranzicijskom razdoblju pokrenuta su kao obiteljska poduzeća.

Centar za obiteljska poduzeća Sveučilišta St. Gallen iz Švicarske publicira listu 500 najvećih obiteljskih poduzeća na svijetu pod nazivom Global Family Business Indeks.

Europski parlament usvojio je 2015. godine Rezoluciju o obiteljskim poduzećima u Europi koja naglašava značaj obiteljskih poduzeća, njihovu ulogu u gospodarskom rastu i socijalnom razvoju Europske unije te smanjenju nezaposlenosti i ulaganju u ljudski kapital.

Prema podacima navedenima u Rezoluciji, 85% svih europskih poduzeća čine obiteljska poduzeća koja su zadužena za 60% svih radnih mjesta u privatnom sektoru. Većina obiteljskih poduzeća su mala i srednja koja ostvaruju značajan udio u ukupnom prihodu koji ostvaruju sva poduzeća i na taj način bitno doprinose zaposlenosti i gospodarskom rastu i uspjehu svake države.

Poslovni udjeli

Poslovni udio je jedinstvena i samostalna cjelina koja utjelovljuje prava i obveze koje pripadaju njegovom imatelju.

Poslovni udjeli čine imovinu imatelja i nisu dio imovine društva. Odredbom Zakona o trgovački društvima (ZTD-a) propisano je da se poslovni udio člana društva određuje prema veličini preuzetog temeljnog uloga njegovom nominalnom iznosu, no tako je samo ako društvenim ugovorom nije drugačije određeno. Kako društveni ugovor ima primaran značaj, njemu se daje prednost pri određivanju veličine poslovnih udjela. Svaki član društvo može imati i više poslovnih udjela, kojima može slobodno raspolagati.

U poslovnim udjelima utjelovljena su članska prava članova društva. Za zaključiti je da su upravo poslovni udjeli ključni elementi kroz koje se odvijaju promjene u tzv. vlasničkoj strukturi obiteljskog poduzeća.

Pravna regulativa nasljeđivanja obiteljskog poduzetništva određena je Zakonom o trgovačkim društvima (ZTD) kojim je propisano da se poslovni udjeli mogu nasljeđivati. Također je propisano da se u društvenom ugovoru može za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti nekome drugom članu društva ili osobi koju odredi društvo, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim izvješćima društva, što je važno kada trgovačko društvo ima dva ili više članova društva/imatelja poslovnih udjela.

 

Nasljeđivanje poduzeća odnosno poslovnog udjela

Kada nositelj poduzeća koji je fizička osoba prestane postojati (smrt fizičke osobe), odnosno kada nastupi smrt imatelja poslovnog udjela, fizičke osobe, dolazi do nasljeđivanjaodnosno otvaranja nasljedstva.

Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik).

Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.

Zakon o nasljeđivanju poznaje zakonsko i oporučno nasljeđivanje.

Zakonsko nasljeđivanje

Zakonsko nasljeđivanje provodi se ako ostavitelj nije svojom voljom oporučno odredio kako će razdijeliti svoju ostavinu.

U prvom nasljednom redu ostavitelja nasljeđuju prije svega njegova djeca i njegov bračni drug i to u jednakim dijelovima.

Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug, s time da roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug.

Oporučno nasljeđivanje

Oporuka je jednostrano, izričito i osobno očitovanje oporučiteljeve posljednje volje, upravljeno na raspolaganje za slučaj njegove smrti.

Oporukom vlasnik poduzeća definira tko će i kako naslijediti vlasničke udjele u poduzeću u slučaju njegove smrti, čime se, uz određena zakonska ograničenja, može umanjiti mogućnost da poslovni udio naslijede i oni članovi obitelji za koje vlasnik poduzeća iz različitih razloga smatra da ne bi trebali ući u vlasničku strukturu poduzeća

Oporuka predstavlja jedan od pravnih temelja nasljeđivanja i predstavlja onaj jači pravni temelj nasljeđivana ali postoji jedna bitna iznimka koja štiti zakonske nasljednike da će moći dobiti svoj dio premda im ostavitelj oporukom nije ništa ostavio, ako udovoljavaju uvjetima propisanim zakonom. Moraju biti zakonski nasljednici i moraju zahtijevati svoj dio jer se na njihovo pravo na nužni dio ne pazi po službenoj dužnosti.

Naš pravni sustav poznaje tri osnovne vrste oporuka to su: privatna, javna oporuka te oporuka u izvanrednim okolnostima.

U privatnu oporuku ubrajamo vlastoručnu oporuku i pisanu oporuku pred svjedocima.

U javnu oporuku ubrajamo javnu oporuku i međunarodnu oporuku.

U oporuku u izvanrednim okolnostima ulazi usmena oporuka.

Vlastoručna oporuka je najpoznatija i najprihvaćenija oporuka u svijetu. Za nju je karakteristično da je u pisanom obliku, da je napisana rukopisom, odnosno bez tehničkih pomagala, mora biti potpisana punim imenom i prezimenom, te za nju nisu potrebni svjedoci, kao ni datum i mjesto sastavljanja, mada bi to bilo korisno.

Pisana oporuka pred svjedocima je u praksi najčešća u sudskoj praksi, a njezin naglasak je na svjedocima. Oporuka je napisana na papiru te iznesena pred dva svjedoka. Oporučitelj mora znati čitati i pisati kako bi ona bila valjana. Svjedoci moraju biti istodobno nazočni te ju moraju potpisati nakon danog oporučiteljeva potpisa i dane izjave da je oporuka njegova.

Javna oporuka je noviji oblik oporuke koji je zamijenio sudsku oporuku, diplomatsko-konzularnu oporuku, vojničku oporuku i brodsku oporuku. Osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati, može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke. Ovlaštene osobe za sastavljanje te oporuke u RH su sudac općinskog suda ili javni bilježnik te diplomatsko-konzularni predstavnik RH.

Međunarodna oporuka je oporuka koju koriste stranci, ali i hrvatski državljani. Tom oporukom oporučitelj izjavljuje pred ovlaštenom osobom u nazočnosti dvaju svjedoka da je isprava koju je napisao on ili netko drugi, njegova oporuka i da je upoznat s njezinim sadržajem te se u povodu nje oporučitelju izdaje potvrda o načinjenoj oporuci. Cilj je ovog oblika oporuke da bude priznata glede oblika u državama potpisnicama Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta iz 1973. godine (Washington).

Autor: Petar Petrić, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.