1. Što je medijacija i kako se provodi postupak?

Medijacija je postupak u kojem stranke putem pregovaranja, uz pomoć treće stručne osobe – medijatora,  traže vlastito rješenje spora ili sukoba.

Postupak medijacije se sastoji od nekoliko faza a to su:

1. Upoznavanje s postupkom medijacije – zadaća je odabranog medijatora da upozna stranke koje su se suglasile da provedu postupak medijacije, da od stranaka zatraži suglasnost s pravilima postupanja u postupku medijacije. Primjerice to mogu biti pravila o načinima međusobnog obraćanja, pauza koje će se koristiti, održavanja zasebnih odvojenih sastanaka medijatora sa svakom od strana u medijaciji, rokova za provedbu medijacije i dr., a koja pravila su ključna za provedbu medijacije.
2. Utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu – stranke i njihovi punomoćnici iznose svoje viđenje spora, postavljaju se pitanja, punomoćnici imaju mogućnost iznijeti pravno viđenje spora i potencijalnu problematiku. Medijator  sa svojom aktivnom ulogom pomaže strankama da artikuliraju i utvrde elemente oko kojih točno postoji spor.
3. Utvrđivanje mogućnosti rješenja spora – medijator sa strankama utvrđuje njihove prave interese vezane uz spor, raspravlja se o najboljim i najboljim alternativama rješenja spora (BATNA i WATNA) te po potrebi održava i odvojene sastanke sa svakom od strana u sporu.
4. Pregovaranje – medijator potiče stranke da i same procjene mogućnost uspjeha u sporu, da preispitaju sve potencijalne mogućnosti rješenja spora kao i budućnost njihova spora ukoliko ne postignu sporazum sa drugom stranom.
5. Sklapanje nagodbe – sažima se sve ono što je dogovoreno među strankama u medijaciji te se sastavlja i potpisuje tekst nagodbe.

Ukoliko stranka ima odvjetnika tada je odvjetnik može savjetovati u svim fazama postupka medijacije počev od izbora medijatora pa do postizanja dogovora i sklapanja nagodbe.

• Postoje li vrste sporova za koje je medijacija najprikladnija?

Medijacija je prikladna gotovo za sve vrste sporova jer za uspjeh medijacije nije važna vrsta spora, već spremnost suprotstavljenih strana da riješe spor.

Medijacija jednako dobre rezultate postiže u sporovima među poduzetnicima, poslovnim partnerima, sporovima među članovima obitelji, među susjedima, u radnim sporovima, ali i svim drugim vrstama sporova. Priroda sukoba između navedenih strana je različita, ali im je zajednički interes za rješavanjem postojećih odnosa i najčešće za uspostavom sasvim novih odnosa utemeljenih na daljnjem povjerenju,  poštivanju i poslovnoj suradnji.

• Zašto je medijacija posebno uspješna za poduzetnike

Glavna svrha poslovanja je nalaženje i obavljanje posla i ostvarenje profita, a ne sporenje i sukobljavanje. Sporovi za poduzetnike znače ne samo mogući gubitak novca ili prava, već i mogući gubitak ugleda, ponosa, vremena zaposlenika ili mogu rezultirati lošim odnosima s klijentima, kupcima i dobavljačima. Medijacija nudi poduzetnicima učinkovitiji, brži i efikasniji a time i financijski povoljniji način rješavanja poslovnih sporova a istodobno omogućuje i očuvanje njihovih međusobnih odnosa.

Nekoliko glavnih prednosti medijacije u odnosu na neke druge načine rješavanja sporova kao što su sudski postupak i arbitraža, su:

• nema destruktivnih posljedica koji često nastaju nakon parnice

• zadržava se usredotočenost na sadašnjost i budućnost

• ne utvrđuje se tko je kome i što učinio u prošlosti

• pomaže poduzetnicima da očuvaju međusobne poslovne odnose, suradnju i poprave ili ojačaju odnose

• dodaje novu vrijednost poslu i poslovnom odnosu

• Koje su glavne razlike između parnice i medijacije, a koje između arbitraže i medijacije

Glavna razlika između medijacije i suđenja jest da se kroz postupak medijacije uz pomoć medijatora postiže sporazum koji je rezultat slobodne volje stranaka, za razliku od sudskog spora koji rezultira obvezujućom odlukom koja je izvan volje i kontrole stranaka u postupku. Dok suci i odvjetnici parničari obično cijene medijaciju zbog svoje brzine, povjerljivosti i učinkovitosti u postizanju nagodbe, stranke za koje su sudski sporovi učestala posljedica života i poslovanja, sve više prepoznaju njezinu vrijednost kao načina da istraže i nađu kreativna rješenja koja vode do sporazuma. Uz savjete svojih odvjetnika i zastupnika informiranih o mirenju, stranke koje čak i nisu navikle na efikasno rješavanje svojih sporova, otkrivaju ovu privlačnost medijacije. Medijacija se može provesti na jednom ili više sastanaka u trajanju od jednog do nekoliko sati, na kojima sudjeluju stranke u sporu i medijator. Često se složen i dugotrajan sudski spor završi u postupku medijacije u jednom danu ili samo nekoliko sastanaka fokusiranih na traženje i nalaženje rješenja kroz međusobnu otvorenu komunikaciju osoba koje donose odluke.

Medijacija se može održati prije, za vrijeme ili nakon sudskog postupka.

Nagodba koja je sklopljena u postupku mirenja je ovršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o neposrednom dopuštenju ovrhe (klauzulu ovršnosti).

Osnovna razlika arbitraže i medijacije  je u tome što i kod arbitraže kao i kod suđenja, odluku o rješenje spora povjeravamo trećoj osobi; kod suđenja sucu, a kod arbitraže arbitru, dok kod medijacije stranke same donose odluku o sporu ili sukobu, uz pomoć treće strane, koja im pomaže pronaći rješenje spora.

• Gdje se provodi postupak medijacije

Medijacija se moće provesti:

1. Izvan suda – u institucijama za medijaciju – npr Centru za medijaciju Hrvatske udruge za mirenje, Centru za mirenje HGK, Hrvatske odvjetničke komore, Hrvatske obrtničke komore, Centru za mirenje Hrvatskog ureda za osiguranje i dr. (izvansudska medijacija)
2. Pred medijatorom koji je upisan u registar izmiritelja koji vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave
3. Pred sudom – služba za mirenje suda pred kojim se vodi spor (sudska medijacija)

Odabir institucije pri kojoj će se provesti medijacija odnosno odabir registriranog medijatora ovisi naravno o odluci stranaka koje su u sporu i koje su se suglasile o provedbi postupka medijacije. Odabir medijatora je jedan od ključnih elemenata za uspješnost postupka medijacije. Stranke se o medijatoru kojeg žele angažirati mogu  informirati i kod institucija pri kojima postoji mogućnost provedbe medijacije ili izravno kod medijatora, te mogu zatražiti razgovor s medijatorom kojeg bi željele angažirati kako bi se uvjerile da upravo tom medijatoru žele pokloniti svoje povjerenje prilikom traženja i pronalaska rješenja svog spora.

Autor: Petar Petrić, odvjetnik, medijator, trener medijatora, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o. [email protected] www.petric-kajic.hr