U prosincu 2018. Opća skupština Ujedinjenih naroda konsenzusom je usvojila Konvenciju Ujedinjenih naroda o međunarodnim sporazumima o rješavanju sporova koji proizlaze iz medijacije te je preporučila da Konvencija bude poznata kao „Singapurska konvencija o medijaciji“ ili „Singapurska konvencija“.

Singapurska konvencija o medijaciji čije potpisivanje je otvoreno dana 07.08.2019. u Singapuru, vijest je koja je odjeknula u međunarodnim poslovnim krugovima koji smatraju da će ova Konvencija presudno doprinjeti unapređenju međunarodnih trgovačkih odnosa i razvoju svjetskog gospodarstva. U međunarodnoj poslovnoj zajednici prevladava mišljenje da se radi o povijesnom trenutku za međunarodne trgovačke sporove te primjenu medijacije u rješavanju tih sporova.

Na svečanom otvaranju potpisivanja u Singapuru, čak 46 zemalja potpisalo je Singapursku konvenciju o medijaciji uz prisutnost 1.500 međunarodnih i državnih dužnosnika, vodećih međunarodnih medijatora i organizacija, gospodarstvenika, investitora, odvjetnika, predstavnika akademske zajednice, studenata iz cijelog svijeta.

Koje države su pristupile Konvenciji?

Poseban značaj samoj Konvenciji daje činjenica da su joj pristupile najveće svjetske ekonomske sile SAD i Kina i to u jeku njihovog trgovinskog i valutnog sukoba te međusobne borbe za dominaciju u industrijama budućnosti, umjetnom inteligencijom (AI), robotikom, 5G tehnologijom.

Upravo u vrijeme trgovinskog rate kojeg vode, te dvije velike ekonomske sile potpisale su Konvenciju kojom se zapravo potiče efikasnost rješavanja međunarodnih trgovačkih odnosa. Konvenciju su potpisale i druge značajne ekonomske sile, Indija, Južna Koreja, Izrael, Turska, kao i niz drugih država uključujući Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, a očekuje se da će je potpisati i druge države kojima je materija koja se uređuje Konvencijom vrlo važna za njihove trgovačke odnose i sporove koji iz njih nastanu. Države Europske unije pa tako ni Republika Hrvatska još nisu potpisale Konvenciju zbog neusaglašenosti s „Direktivom 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima“, ali mnogi opravdano očekuju pomake u tom smjeru.

Što nam donosi Singapurska konvencija?

Singapurska Konvencija o medijaciji predstavlja instrument unapređenja međunarodnih gospodarskih odnosa, promocije medijacije kao alternativnog, a zapravo dominantnog i efikasnog načina rješavanja sporova, te se očekuje da će primjena Konvencije doprinjeti bržem, lakšem i financijski povoljnijem rješavanju međunarodnih trgovačkih  sporova i vladavini prava.

Konvencija osigurava da nagodba koju su strane postigle postane obvezujuća i izvršiva u skladu s pojednostavljenom procedurom.

Pored navedenog, Konvencija predstavlja velik iskorak za rastući sektor internetskog rješavanja sporova jer određuje da se sporazumima u pisanom obliku koji se mogu izvršavati, smatraju i sporazumi sklopljeni elektronskom komunikacijom.

Konvencijom se omogućuje da gospodarski subjekti koji imaju sjedišta u različitim državama i koji postignu sporazum kojim rješavaju trgovački spor putem medijacije, takav sporazum mogu izvršiti u svakoj od zemalja koje su prihvatile Konvenciju, što izravno doprinosi većoj sigurnosti za međunarodne kompanije i investitore.

Do Singapurske konvencije, problem međunarodne medijacije očitovao se u nepostojanju mehanizma za izvršenje postignutih sporazuma u slučajevima kada jedna strana odbija primijeniti dogovoreno.  Upravo je zbog tog nedostatka medijacije, većina međunarodnih gospodarskih subjekata ugovarala i primjenjivala arbitražu a ne medijaciju. Kao odgovor na tu potrebu, Ujedinjeni narodi su razvili i usvojili Singapursku konvenciju.

Sama Konvencija važan je korak za rješavanje sporova na međunarodnoj razini. Omogućuje provođenje sporazuma (nagodbi) postignutih u medijaciji na način kako se mogu provesti i sudske presude ili arbitražne odluke.

Koji su primarni ciljevi Konvencije?

• olakšati međunarodnu trgovinu; i
• promovirati korištenje medijacije za rješavanje prekograničnih trgovačkih sporova

Što je medijacija?

Sama Konvencija određuje opći pojam medijacije kao postupka kojim strane pokušavaju riješiti spor mirnim putem uz pomoć treće osobe ili trećih osoba („medijatora“) koje nemaju ovlast nametati rješenje stranama u sporu. Medijacija je poznata po poboljšanju učinkovitosti rješavanja sporova i fleksibilnosti. Uloga medijatora nije da presuđuje, već olakšava rasprave između stranaka koje su u sporu kako bi se postiglo obostrano prihvatljivo rješenje. Postupak medijacije fleksibilniji je i u mnogim slučajevima isplativiji i vremenski učinkovitiji od ostalih postupaka rješavanja sporova kao što su parnica i arbitraža.

Medijacija je efikasan i strankama vrlo prihvatljiv način rješavanja sporova i sukoba, osobito za poduzetnike, kojima svaki spor a još više njegovo nerješavanje ili sporo rješavanje znači gubitak energije, vremena i novca. Kao način rješavanja sporova, medijacija je u mnogim najrazvijenijim pravnim i gospodarskim sustavima postala primaran način rješavanja sporova osobito u trgovačkim i investicijskim sporovima, pri čemu naročito treba istaknuti vodeću svjetsku ekonomiju SAD, ali i više drugih razvijenih svjetskih gospodarstava.

Što medijacija nudi poduzetnicima u odnosu na državne sudove ili arbitraže?

Prednosti medijacije u odnosu na parnicu i arbitražu su efikasnost, ušteda vremena, troškova i drugih poslovnih resursa. Prednost medijaciji daju velika fleksibilnost i kreativnost u postizanju rješenja koja stranke postižu same uz pomoć medijatora. Uspješno provedena medijacija, osim rješenog spora omogućuje i uspostavu i nastavak dobrih poslovnih odnosa među stranama koje su bile u sporu.

Značaj i utjecaj medijacije u svijetu

Koliki je značaj medijacije za svjetsko gospodarstvo, pokazuje i činjenica da Svjetska banka  u svojoj vodećoj publikaciji „Doing Business“ kojom ocjenjuje propise koji utječu na poslovnu aktivnost pojedine države, posebno ocjenjuje razvijenost medijacije u pravnom i gospodarskom sustavu svake pojedine države. Ukratko, ako je medijacija u pojedinoj državi uređenija i razvijenija, to je ocjena poslovne aktivnosti za tu državu viša.

Autor: Petar Petrić, odvjetnik i medijator