Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) regulira tri vrste punomoći:
– prokuru
– trgovačku punomoć i
– punomoć trgovačkom putniku
ZTD definira prokuru kao vrstu zastupanja, to jest poduzimanja pravnih radnji u ime i za račun trgovačkoga društva te zastupanja u postupcima s izravnim pravnim učinkom za zastupanog.
Prokura
Prokuru može dati samo pravna osoba i fizička osoba koja je trgovac i to u pisanom obliku i na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva.
Može se dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, osim ako nije nešto drugo predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom.
Prokura se ne može dati pravnoj, već samo fizičkoj osobi.
Prokura se, kao što je to navedeno, daje na način predviđen izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom ili statutom, međutim, to ne znači da se u tim aktima mora urediti način na koji se prokura daje, jer davanje prokure spada u vođenje poslova društva. Dakle, ako ništa nije određeno, prokuru je ovlaštena dati uprava, odnosno izvršni direktori.
Davanje prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prokura mora biti upisana u sudski registar, pri čemu će sud provjeriti pri upisu prokure je li ona dana u skladu s onim što je propisano u zakonu i u općim aktima društva ako reguliraju dodatno tu materiju.
Prijavi za upis u sudski registar prilažu se odluka o davanju prokure, odnosno odluka kojom se ona opoziva.
U sudski registar upisuju se ime i prezime prokurista i njegov OIB.
Prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura opozvana, opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.
Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku “p.p.”.
Ovlasti prokurista
Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.
Iz jednog primjera iz sudske prakse, u kojem je bilo sporno da li je prokurist mogao potpisati bjanko zadužnicu, razvidan je stav da s obzirom da odredbama ZTD-a ovlast potpisivanja bjanko zadužnica ili zadužnica nije izričito oduzeta prokuristima, prokuristi su ovlašteni potpisati takav dokument.
Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u jednoj svojoj odluci Revr 1037/12-2 zauzeo stav da s obzirom da ZTD ne propisuje da prokurist mora imati posebnu ovlast (ili punomoć) i za otkazivanje ugovora o radu sa radnicima društva, slijedi da osporavana odluka o otkazu koju je donio prokurist, nije donesena po neovlaštenoj osobi.
Ograničenja prokurista
U odnosu prema trećima djeluju ograničenja propisana ZTD-om.
Ta ograničenja su:
1. Prokurist ne može bez posebne ovlasti sklapati poslove kojima se opterećuju
ili otuđuju nekretnine društva. Za sklapanje tih poslova prokurist mora imati posebnu ovlast, koju opunomoćitelj može dati općom klauzulom ili za svaki pojedini slučaj. Ako je riječ o općoj klauzuli, to je stvarno proširenje ovlasti prokurista koje mora biti upisano u trgovački registar.
2. Prokurist ne može davati izjave i poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva.
3. Prokurist ne može davati punomoći za sklapanje poslova drugim osobama. To
se ne odnosi na punomoći za poduzimanje pravnih radnji kojima se ne sklapaju poslovi, npr. punomoći za zastupanje u sudskim, upravnim i drugim postupcima.
4. Prokurist nema ovlast za podnošenje prijave za upis u sudski registar.
5. Ako je prokura dana za zastupanje jedne ili više podružnica društva, prokurist
nije ovlašten za društvo poduzimati pravne radnje koje se ne odnose na tu podružnicu.
6. Prokurist ne može bez posebne ovlasti društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za račun drugih osoba i u ime i za račun drugih osoba. Naravno, takva ovlast može se dati na bilo koji način na koji se drugom može dati ovlast za zastupanje, pa tada prokurist djeluje na temelju takve ovlasti.
7. Skupna prokura također predstavlja ograničenje.
Ograničenje prokure koje nije predviđeno ZTD-om nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati.
Moguće je dakle interno prokuristu dati ograničenja kojih se on mora pridržavati, ali ta ograničenja, osim iznimno, ne djeluju prema trećima.
Zlouporaba prokure
Zastupani snosi rizik zlouporabe ovlasti za zastupanje koju je dao, ali kada se ispune propisane pretpostavke, snošenje tog rizika otpada i zastupani nije vezan sklopljenim poslom.
Ako su i prokurist i treća osoba zlouporabom prava postupili na štetu zastupanog kako bi sklopili posao koji je suprotan unutarnjem ograničenju koje je zastupani postavio
prokuristu, tada se osim njihove odgovornosti za štetu prema zastupanom može raditi i o kaznenopravnoj odgovornosti prokurista odnosno eventualno i treće osobe.
Pri tome bi se morale ispuniti subjektivne pretpostavke na strani prokurista i treće osobe. Dok je za prokurista dovoljno da je posao objektivno sklopljen suprotno obvezama koje ima iz svog odnosa s opunomočiteljem, jer je on svjestan ograničenja i zna za njih, za treću osobu se traži da je svjesno postupila na štetu zastupanoga.
Što se kaznenopravne odgovornosti tiče, prokurist bi mogao biti okrivljen za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, ako je postupao suprotno internim ograničenjima i uputama i u suprotnosti s interesima opunomoćitelja (društva), neovisno o trećoj osobi.
Treća osoba, pak, može uz prokurista kaznenopravno odgovarati ako je bila u zloj vjeri, odnosno svjesno štetno postupala na štetu zastupanog.
Neprenosivost prokure
Prokura nije prenosiva na drugu osobu i nema pravnoga učinka odredba o prokuri ili izjava trgovačkoga društva kojom se prokurist ovlašćuje na prijenos prokure, kao ni izjava društva kojom se prijenos prokure odobrava prethodno ili naknadno.
Navedeno potvrđuje i stav Visokog trgovačkog suda RH u odluci Pž-3530/05, da prokurist nije zakonski zastupnik. Te da on ne može dati drugim osobama prokuru ni drugu punomoć, što znači da ne može izdati punomoć kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) za zastupanje pred sudom.
Vrste prokura
Prokura se može dati jednoj ili više osoba. Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa u granicama ovlasti utvrđenih ZTD-om.
Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri.
Izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno.
Moguća je i kombinacija pojedinačne i skupne prokure, kao i suglasnost prokurista i nekog od članova tijela društva.
Autorica: Ana-Marija Kajić, odvjetnica, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.
