U međunarodnoj praksi, pogotovo u praksi s područja SAD-a, postoji veliki broj primjera medijacija u slučajevima koji su okončani postizanjem nagodbe. U nastavku će biti prezentiran jedan primjer poznat pod nazivom tzv. Concussion Lawsuit.
TZV. CONCUSSION LAWSUIT
Riječ je o postupku između NHL-a (Nacionalne hokejaške lige) te velikog broja sadašnjih i bivših igrača hokeja na ledu koji igraju ili su igrali u nekom klubu iz NHL-a.
Inače, NHL je jedna od najvećih sportskih liga u SAD-u i Kanadi koja se sastoji od 31 hokejaškog kluba te je riječ o najznačajnijoj i najuspješnijoj hokejaškoj ligi na svijetu.
Predmetni spor započeo je još krajem 2013. godine, a neposredni povod za pokretanje postupka je bila smrt trojice poznatih igrača u ljeto 2011. godine. Ta trojica prerano umrlih igrača, kao i puno ostalih koji su se pridružili tužbi su bili tzv. enforcers – igrači čija je osnovna zadaća u hokeju tučnjava s protivničkom ekipom. Enforceri, ali i drugi igrači hokeja na ledu s obzirom na samu narav sporta trpe česte ozljede glave i često doživljavaju potres mozga. Konkretno, igrači koji su podnijeli tužbe su bili stava da je NHL kao njihova liga trebala bolje prevenirati traume glave kod igrača odnosno svoje igrače kvalitetno upozoriti na moguće posljedice, posebice s obzirom na općenitu promociju nasilne igre koja je onda i uzrokovala takve ozljede kod igrača.
Od inicijalnih 10 igrača koji su podnijeli tužbu do 2018. godine broj tužitelja je narastao na njih više od 150 koji potražuju od NHL-a naknadu štete zbog pretrpljenih zdravstvenih posljedica nakon profesionalnog igranja hokeja.
U periodu od 2013. kada je podnesena inicijalna tužba pa do 2018. godine kada je započelo mirenje, NHL se odupirao bilo kakvoj nagodbi ili priznanju bilo kakve odgovornosti.
Međutim, preko 150 igrača koji su inicijalno podnijeli tužbu i NHL su upućeni u medijaciju, a ostali igrači koji bi se htjeli pridružiti postupku će to morati učiniti u posebnoj tužbi ili će medijacija biti i na njih proširena, ako dođe do nagodbe.
Dakle, igrači NHL-a tvrde da su tijekom igre u klubovima NHL-a pretrpjeli potrese mozga odnosno ozljede glave koji su potom uzrokovali traumatsku ozljedu mozga ili povećali rizik od takve traumatske ozljede mozga. Riječ je o ozbiljnoj ozljedi koja privremeno ili trajno oštećuje moždanu funkciju, a posljedice su gubitak pamćenja, Alzheimerova bolest, depresija, anksioznost, suicidalnost i drugo. Ovakve ozljede su inače tipične kod profesionalnih sportaša, osobito onih kod kojih su česti udarci u glavu pa tako primjerice kod igrača NFL-a odnosno igrača američkog nogometa koji je također prilično agresivan sport. Jedna od kontroverznijih traumatskih ozljeda mozga tako je bila kronična traumatska encefalopatija od koje su često patili bivši igrači američkog nogometa.
Specifično kod takvih traumatskih ozljeda mozga je da će se simptomi u većoj mjeri pojaviti tek kada igrač prestane s aktivnom igrom, odnosno u pravilu se ne pojavljuju dok se igrač još vraća u igru nego tek po umirovljenju.
Osnovno pitanje u ovom postupku bilo je – Preuzimaju li igrači svjesno rizik kad ulaze u igru kao profesionalni sportaši?
Jedan od osnovnih principa za oslobođenje od odgovornosti za štetu je pristanak oštećenika. Klasičan primjer za pristanak oštećenika i time oslobođenje od odgovornosti je upravo sudjelovanje u sportskoj igri u kojoj je moguće pretrpjeti ozljede, npr. boksač je ulaskom u ring svjestan da u okviru pravilne igre i poštivanja svih propisa svejedno može pretrpjeti takav udarac koji mu može ozbiljno oštetiti zdravlje ili čak uzrokovati smrt. Jednak princip vrijedi i u SAD-u i po jednakom principu se smatra da igrač hokeja na ledu, koji je sam po sebi izuzetno nasilan i agresivan sport, profesionalnom igrom u nekom od klubova unutar NHL-a preuzima rizik koji taj sport nosi.
Međutim, situacija je drugačija ako je sportska liga, u konkretnom slučaju Nacionalna hokejaška liga, svjesna eventualnog zdravstvenog rizika koji može biti posljedica konkretne igre, a ne odluči to podijeliti s igračima.
Temelj tužbe hokejaša je upravo navodni nemar NHL-a odnosno propust NHL-a da igrače upoznaju, educiraju i upozore na moguće posljedice profesionalne igre i često pretrpljenih potresa mozga čija posljedica mogu biti trajne neurodegenerativne bolesti.
Zašto bi bilo bolje riješiti ovaj spor u medijaciji nego na sudu?
Iz perspektive igrača, prednost medijacije je svakako znatno kraće trajanje medijacije, kao i manji troškovi s obzirom na značajne iznose day in court-a u SAD-u. Iz perspektive NHL-a, svakako je interes kao jedne od najvećih sportskih liga na svijetu da se postupak okonča bez prevelike medijske pažnje. Međutim, ako bi NHL u okviru postupka medijacije priznao svoju eventualnu odgovornost za nemar i propust da upozori hokejaše o mogućim posljedicama igre to bi moglo otvoriti vrata igračima drugih liga u hokeju, ali i u drugim sportovima (npr. boks i sl. sportovi) u kojima sportaši također trpe česte ozljede glave što čak može izmijeniti osnovni princip oslobođenja od odgovornosti za štetu spomenut na početku.
U studenom 2018. godine u medijima je objavljeno da je u medijaciji postignuta nagodba između NHL-a i gotovo 320 bivših igrača nakon više od četiri godine sudskog postupka te da je dio nagodbe između ostalog i uspostava fonda za provođenje testiranja i liječenja ozljeda pretrpljenih prilikom igre s ciljem sprječavanja ponavljanja takvih ozljeda kod igrača.
Iva Babić, Attorney at Law
