Opcije dionica za zaposlenike i za članove uprave (eng. stock options) vrsta su kompenzacije koja se daje zaposlenicima i/ili članovima uprave u obliku mogućnosti stjecanja dijela vlasništva u dioničkom društvu. Međutim, umjesto izravne dodjele dionica zaposlenicima, dodjeljuje im se opcija da pod određenim uvjetima steknu dionice društva.

Opcija stjecanja dionice društva znači da zaposlenik ima pravo kupiti dionice društva po određenoj cijeni u ograničenom vremenskom razdoblju. O pravu zaposlenika na kupnju dionica društva pod određenim uvjetima i u određenom vremenskom razdoblju potrebno je zaključiti opcijski ugovor ili ugovor o opcijskim dionicama, kojim će biti detaljno definirani uvjeti pod kojima se zaposleniku dodjeljuje opcija kupnje dionica i uvjeti pod kojima ih zaposlenik može steći.

Naravno, zaposlenici će na taj način moći steći određenu vrijednost i kompenzaciju tek ako vrijednost dionica društva poraste iznad cijene dionica po kojoj je zaposlenicima omogućena kupnja, s obzirom da zaposlenicima te dionice nisu direktno dodijeljene već ih zaposlenik tek treba kupiti po određenoj cijeni. Dakle, kad cijena dionica poraste iznad cijene po kojoj zaposlenik može kupiti dionicu na temelju opcijskog ugovora, zaposlenik može iskoristiti opcije i s popustom dobiti dionice društva odnosno postati sudionik u vlasničkoj strukturi društva. Nakon toga, naravno, zaposlenik može odlučiti odmah prodati dionice na otvorenom tržištu radi dobiti ili zadržati dionicu tijekom vremena, pod uvjetom da nije u tome ograničen opcijskim ugovorom.

Opcijski ugovori su često povezani s novim poduzetnicima, odnosno sa startup društvima kod kojih društvo možda nema mogućnosti na početku na odgovarajući način kompenzirati zaposlenike, međutim očekuje rast vrijednosti te na taj način želi nagraditi prve zaposlenike – one koji su bili dio društva od samog osnivanja. Društva se mogu poslužiti opcijskim dionicama i kako bi potaknula zaposlenike da ostanu u društvu te da motivirano rade na razvoju društva i time povećanju vrijednosti dionica. Naime, uobičajeno je ugovoriti da se opcije dionica ukidaju ako zaposlenik napusti društvo prije nego realizira svoje pravo na temelju opcijskog ugovora, odnosno prije nego kupi dionice.

Bitno je napomenuti kako je prije realizacije opcije, odnosno prije same kupnje dionice od strane zaposlenika riječ samo o opciji dionice, dakle o dionici koja je još uvijek vlasništvo društva, a ne zaposlenika. Iz tog razloga naravno zaposlenik u fazi dodijeljenih opcijskih dionica nema pravo na dividendu niti ima pravo glasa. Takva prava moći će steći tek nakon što kupi dionice pod povoljnijim uvjetima sukladno ugovoru kojim je regulirano stjecanje opcijskih dionica.

Kod opcijskih dionica važno je razlučiti da postoje dvije faze dodjele takvih dionica i da je potrebno definirati trenutak u kojem dolazi do oporezivanja. Prva je faza kada se zaposleniku na temelju opcijskog ugovora dodijele opcijske dionice te se ugovorom definira pod kojim uvjetima zaposlenik može steći predmetne dionice, odnosno po kojoj cijeni i u kojem roku te postoje li i drugi uvjeti koji se moraju ispuniti prije stjecanja predmetnih dionica. Druga faza predstavlja trenutak kada zaposlenik stvarno i stekne predmetne dionice odnosno kada ih kupi po ugovorenoj cijeni i iste budu upisane na njegovo ime.

Jasno je da se u prvoj fazi radi tek o pravu zaposlenika na eventualnu kupnju dionica te da je u tom periodu imatelj dionica i dalje društvo, slijedom čega u toj fazi nema oporezivanja. Do oporezivanja dolazi tek u drugoj fazi, kada zaposlenik realizira svoja prava iz opcijskog ugovora, s obzirom da tek od tada zaposlenik ima pravo raspolagati dionicama i odlučiti hoće li ih odmah prodati ili ih zadržati.

Ranije uređenje poreznog tretmana je bilo podosta komplicirano i nepovoljno za stjecatelje opcijskih dionica. Naime, zahtijevalo je razlikovanje ovisno o tome je li riječ o tuzemnom ili inozemnom društvu, slijedom čega je bilo potrebno u svakom pojedinom slučaju kupnje opcijskih dionica utvrditi o kojoj se situaciji radi i u kojem iznosu će porez biti razrezan. Također, bilo je potrebno uzeti u obzir i radi li se dionicama društva koje kotiraju na burzi.

Od 01.01.2019. godine uveden je povoljniji način oporezivanja kod opcijskih ugovora te je smanjen porezni teret na dodjelu opcijskih dionica zaposlenicima i članovima uprave.

Naravno, neće sve dionice podlijegati povoljnijem poreznom tretmanu, već je Zakonom o porezu na dohodak predviđeno koje su to kategorije dionica koje se povoljnije oporezuju. To će biti dionice koje stječu članovi uprave i zaposlenici putem opcijske kupnje vlastitih dionica, odnosno dionica koje je steklo samo društvo.

U treću skupinu ulaze zaposlenici i članovi uprave tuzemnog društva koji nisu u radnom odnosu s povezanim društvom u tuzemstvu ili inozemstvu od kojeg će dobiti dionice. Dakle, to bi bili zaposlenici ili članovi uprave tuzemnog društva koji dobivaju opcijske dionice krajnjeg vlasnika čiji nisu zaposlenici. Iako je takav model bio često zastupljen kod IT društava koja su u krajnjem vlasništvu inozemnog društva pa su zaposlenici hrvatskog društva stjecali opcijske dionice inozemnog društva koje je krajnji vlasnik, do sada je s poreznog aspekta bila riječ o najnepovoljnijoj opciji.

Uz opcijske dionice vezan je porez na dohodak od kapitala koji se izračunava kao razlika između tržišne vrijednosti dionica i cijene dionica po kojoj zaposlenik na temelju opcijskog ugovora može kupiti dionice.

Kako je to i prethodno spomenuto, važno je definirati u kojem trenutku nastaje porezna obveza. Trenutak u kojem je potrebno platiti porez nastupa tek kada se realizira pravo iz ugovora kojim se uređuje kupnja opcijskih dionica, odnosno kad dionice budu kupljene od strane vlasnika opcije.

Iznos poreza na dohodak od kapitala koji predstavlja razliku tržišne vrijednosti dionica i cijene utvrđene opcijskim ugovorom biti će izračunat, po odbitku, po stopi od 24%. Dakle, riječ je o značajnom poreznom rasterećenju u odnosu na raniju regulativu.

Za pretpostaviti je da će već u ovoj i idućoj godini sve više društava svoje zaposlenike i članove uprave motivirati ovakvim sustavom nagrađivanja kroz opcijske dionice sklapanjem opcijskih ugovora, s obzirom da je s poreznog aspekta došlo do značajnog poboljšanja i pojednostavljenja počevši s 01.01.2019. godine.

Osim poreznog rasterećenja, sigurno je da opcijske dionice svakako predstavljaju jedan od planova kompenzacije u obliku vlasničkog udjela koji zaposlenicima i članovima uprave daje udio u rastu i uspjehu društva.

Iz perspektive zaposlenika i članova uprave, opcijske dionice će očekivano djelovati motivirajuće da budu produktivniji s obzirom da će posjedovati dio društva te će im u neposrednom interesu biti rast vrijednosti dionica društva.

Sve navedeno se odnosi samo na dionice, dakle na dionička društva, te se ne može primijeniti na poslovne udjele u društvima s ograničenom odgovornosti, barem zasad, iako bi intencija svakako trebala biti da se i u d.o.o.-u omoguće opcijski ugovori uz porezno rasterećenje i pojednostavljenje.

Iva Babić, odvjetnica