Postoji li budućnost za pravnu profesiju, pitanje je koje ne zaobilazi niti jednu aktualnu pravnu ili pravno tehnološku konferenciju u posljednje vrijeme.
Što će se dogoditi s pravnim uslugama, s uslugama koje pružaju odvjetnici, koji su novi financijski modeli poslovanja na tržištu pravnih usluga, prijeti li virtualni svijet opstanku tradicionalnih pravnika, pitanja su na koja odgovore pokušavaju dati pravni teoretičari ali i praktičari kojima su odgovori na navedena pitanja ključni za budućnost njihovih karijera i poslovnih modela.
Pravni poslovni model ostao je uglavnom nepromijenjen više od 100 godina.
Zagovornici promjena kritički ističu da pravnici naplaćuju svaku sekundu i svaku komunikaciju, bez obzira koliko kratka, što je arhaično te da sa modernom učinkovitošću komunikacije, pravnici moraju prilagoditi svoj poslovni model. Stranke ne žele plaćati za svaki tekst, e-poštu, poštarinu ili poziv. Stranke također sve manje žele plaćati dolazak u tradicionalni raskošni uredski prostor. Očekivanja klijenata rastu i očekuju bolje i modernije iskustvo, isporuku i cjelokupnu uslugu od svog odvjetnika ili društva
Budućnost pravne industrije sastoji se u fleksibilnosti i za odvjetnika i za klijenta. To znači fleksibilne postavke plaćanja (poput naplate računa), udaljene i virtualne urede te povezivanje putem Interneta.
Bez obzira da li su navedena mišljenja točna, sigurno je da će strojno učenje i robotika promijeniti gotovo svaki segment rada od proizvodnih do uslužnih djelatnosti, pa tako i u pravnoj profesiji.
Tehnološki razvoj dovodi do toga da jedan broj aktivnosti koje su do sada obavljali pravni profesionalci, npr odvjetnici, sada mogu jednako tako ili bolje obavljati strojevi.
Tako su u mnogim razvijenim sustavima već zamijenili poslove koje u većim odvjetničkim sustavima obavljaju odvjetnički vježbenici ili mladi odvjetnici, kao što su istraživanje propisa, sudske prakse, pregledavanje velikog broja ugovora za potrebe due dilligencea.
Činjenica je da u svakoj profesiji, oni s razvijenim i stabilnim poslovanjem, uglavnom ne vide potrebu uvođenja promjena, a ako je i uoče, obično to učine prekasno.
Tehnološki napredak, AI, blockchain, kod nekih pripadnika pravne profesije izaziva strah a kod drugih budi optimizam. Jedni tvrde da će mnogi postati ekonomski višak, a drugi da će stvoriti nove poslove i pogodnosti kao što je oslobođenje od mnogih tehničkih poslova, te time više vremena za druge, složenije i smislenije pravne poslove.
Ovi drugi čvrsto vjeruju da nove tehnologije donose povećanu učinkovitost, veću brzinu obavljanja poslova a time i više novih poslova i novih korisnika usluga.
Uključivanjem odgovarajućih naprednih tehnoloških inovacija, odvjetnička društva i pravni odjeli postat će učinkovitiji, steći strogu kontrolu troškova i postići predvidljivije i dosljednije rezultate, omogućiti kreativniji rad i bolje rezultate pravnih timova.
Pogrešno je vjerovati da će primjena tehnologija ostaviti pravnu profesiju bez posla, suce bez sudnica, odvjetnike bez ureda i stranaka, ali to se neće desiti samo pod uvjetom da su se u stanju služiti tehnologijom. Za one koji smatraju da su nezamjenjivi, da im tehnologija uopće nije potrebna „jer stroj ne može zamijeniti čovjeka“, desit će se upravo takav scenarij.
Za opstanak pravne profesije veliki značaj ima i humanizacija pravne profesije.
U čemu se sastoji humanizacija pravne profesije, koje vještine moraju savladati pravni profesionalci da bi humanizirali profesiju i otvorili je korisnicima, što je sve potrebno učiniti? Dio odgovora na ta pitanja daju neka velika britanska odvjetnička društva, koja upućuju svoje mlade odvjetnike na edukacije na kojima razvijaju meke vještine, posebno komunikaciju, osnažuju njihovu emocionalnu inteligenciju.
Velike izglede za opstanak i humanizaciju pravne profesije daju medijaciji kao sofisticiranom načinu prevencije i rješavanja sukoba pripisuju Unatoč činjenici da su sudovi i sudski sporovi važan dio naših sustava, posredovanje, kao alternativni i doista dominantan i učinkovit način rješavanja sporova, nudi strankama učinkovit i isplativ proces rješavanja problema tamo gdje stranke u sporu žele spor rješiti mirno uz pomoć treće strane (posrednika) koja nema ovlasti nametnuti nagodbu strankama u sporu.
U mnogim najrazvijenijim pravnim i ekonomskim sustavima medijacija je postala primarni način rješavanja sporova.
Budućnost pravne industrije je raznolikost, ne samo u spolovima, rasama, religijama, već u postupcima rješavanja sporova koji su na raspolaganju strankama. Predugo se pravni sustav oslanjao samo na parnice na sudovima. Humanizacija prava sastoji se i u povećanju pristupa pravdi stranaka bez obzira na socioekonomski status. Nužno je ugraditi druge mogućnosti rješavanja sporova na sudovima ali i izvan sudova. I dalje će se nastaviti medijacije na sudovima ali će stranke sve češće birati privatnu medijaciju izvan sudova ili internetsko rješavanje sporova.
Pravni profesionalci osobito odvjetnici će se morati bolje upoznati s tim novim uslugama jer će u protivnom izgubiti tržište. Svijet se mijenja i rad sa strankama je sve suptilniji i kompleksniji. To zahtjeva od odvjetnika kao pravnih profesionalaca kontinuirano i sustavno stjecanje novih znanja, vještina i ponašanja.
Autor: Petar Petrić, odvjetnik
